Majka je kao sunce, kada pada kiša…

Ona je ta – Moja Majka

Naša mama. Ona je ljudsko biće, čovjek, žena koja nas je rodila, odgojila, naučila i još
puno više. Majka koja nam je život dala. Pomogla nam je da naučimo svoje prve korake,
prve riječi, a to je “mama”. Od oblačenja, spremanja, kupanja sve do prvog dana vrtića –
osnovne škole, ona je bila ta, koja nas je vodila, učila pa i na kraju NAUČILA. Sjećam se
još svojih prvih problema u školi, nisam znala množenje sa 5. Ona – moja mama, je ta
koja je dan i noć sa mnom sjedila, trudila se i mučila da me to nauči, no kao i uvijek –
uspjela je – naučila sam.

Nakon par godina, taj sav mamin trud se opet pokazao, tad kad sam išla u srednju školu.
To su ta vremena bila, gdje sam se plašila od ispita, testova, prezentacija i sličnih stvari –
opet je moja mama ta bila – koja me je u tom podržavala i ohrabljivala. Svaki put, kad
sam bila tužna, kad sam se nečeg plašila, kad sam se svađala sa prijateljima – mama je
bila ta, koja je vidjela da me nešto muči, ona je to osjetila i ona je bila ta, koja mi je
pomogla.

Sad kad sam starija, sad tek vidim koliko mi majka znači. Da, znala sam ja i prije, šta je
“mama”, to je za mene bila jedna žena, koja me je rodila, čuvala i koja mi je sve želje
ispunjavala. Ali tek sad shvaćam šta je moja majka zapravo. Ona je jedno pravo čudo.
Jaka osoba, za sve spremna – ako trebam pomoć, mama je tu, ako želim nešto – mama je
tu, ako me boli nešto – mama je tu. Ona je kao anđeo, uvijek je tu, iako je u nekim
trenucima ne vidim, ja znam šta bi meni moja mama rekla „Možeš ti to, velika moja“,
„Neboj se, mozeš ti to!“ „Ako nešto ne uspiješ, ne brini se, uspjet ćeš drugi put, jer se u
životu sve ponavlja!“ Sve te riječi mene ohrabljuju, i onda te se uvijek sjetim, draga moja
mama. Ti si ta koja me je takvom napravila, kakva i jesam. Samo ti. I u tim fazama, kad
sam počela izlaziti van sa društvom, mama ti si bila ta, koja mi je uvijek govorila „Samo
pamet u glavu!“

Uvijek ti je to bilo bitno – da znaš da sam ja sretna i da se pazim, da se čuvam. A sve
drugo, bi se nekako riješilo. Šta jos reći za mamu? Ona je ono sunce, kad pada kiša, ona ti
daje osmijeh kad padaju suze, ona ti želi svijetlo kad osjećaš mrak, ma ona je najbolja
mama za svagda. Bila si uz mene, to neću nikad zaboraviti, majko ja te volim, majko neću
te nikad ostaviti. Sjećam se još kad si dolazila s posla, svaki dan po jedna čokolada, bila je
meni dosta, sve druge stvari si mi kupovala, a zato radila na duplo, sve samo da platiš i
ako je skupo. A dragi moji čitatelji i čitateljice zato cijenite vašu majku, jer ona je NEŠTO
što svako od nas ima ili je imao i u svom srcu dalje i čuva. Ti si najbolja žena, najbolji
drug, tvoje srce me je poslalo na najbolji put. Ti si najbolji drug i najbolja žena, i ja tebe
VOLIM, MAJKO, NAJVIŠE od svega.

Martina Radoš