Poučna priča: ”Porodica je najvažnija! Čuvajte je

Sin: Tata, ako mogu da te priupitam nešto? Otac: Reci sine. Šta je bilo?
Sin: Tata, koliko novca zaradiš po satu? Otac: To tebe ne treba da zanima. Reci što pitaš to?
Sin: Htio sam samo da znam to. Stvaro te molim reci mi koliko zaradiš po satu? Otac: Ako Ako toliko hoćeš da znaš, 3 KM. Sin: Amh u redu…
Sin: Tata ako možeš da mi uzajmiš 2 KM?
Tad otac pobijesni. Otac: Ako mi tražiš novac da bi kupio neku glupu igračku ili uradiš neku djetinjariju, hoću iste stope da ideš na spavanje!
Toliko se mučim da bi zaradio za nas sve, a ti samo misliš o tim svojim nekim glupostima! Dječak tako sav tužan je otišao u svoju sobu.

Otac tad sjede za sto i bio je toliko bijesan zbog pitanja koje mu je dječak postavio. Kako se uopšte usuđuje i da pita onakva pitanja?
Nakon što je prošao sat vremena, smirio se otac malo i razmislio o svemu: ‘Možda mu je zbog nečeg stvaro trebao taj novac, pa je zbog toga tražio od mene 2KM. Uostalom, slabo kad mi traži novac.’ Otac zatim ode u sobu malog dječaka.
Otac: Jesi li zaspao, sine? Sin: Nisam tata, još sam budan. Otac: Razmišljao sam nešto… možda sam bio pomalo grub prema tebi. Danas sam se nešto naljutio na poslu, nije mi išlo, pa sam se istresao na tebe. Evo ti one 2 KM koje si tražio od mene. Dječak se nasmijao od srca i rekao: ‘Hvala ti puno tata!’ Zatim je uzeo novčanice, koje je već imao pod jastukom.
Otac tad primijeti da on već ima nešto novca, pa se opet naljuti na njega. Dječak tad polako prebroja novac, i zatim pogledao u oca:
Otac: Zašto će ti još para, ako već imaš toliko koliko si tražio od mene? Sin: Nisam imao onoliko koliko mi je trebalo, ali sad imam…
Tata, sad imam 3 KM. Mogu li sad kako da kupim od tebe 1 sat tvog vremena? Molim te da dođeš sutra malo ranije sa posla, da svi večeramo zajedno!
Otac se tad osjećao jako slomljeno. Čvrsto je zagrlio svog sina i molio ga da mu oprosti.

Ovo je samo jedan kratak podsjetnik svima nama koji puno radimo u životu. Ne smijemo dozvoliti da nam vrijeme prođe, a da ga ne provedemo s ljudima oko sebe koji nam znače nešto i koje volimo. Jer jednog dana kada umremo, firma u kojoj radimo će nas zamijeniti u samo nekoliko dana.
Ali porodica i prijatelji koji ostanu osjećat će gubitak do kraja života.

(AKO VAM SE SVIĐA OVA PRIČA, PODIJELITE DALJE) ♥️

tragmudrosti